»Svi se mi bojimo ružnih i prljavih. Najradije bismo okrenuli glavu od svega što otkriva neuspjeh, muku, bolest i smrt iza svijetlo obojene površine naših uređenih života. Civilizacija, barem dijelom, podrazumijeva i pretvaranje da su stvari bolje no što jesu. Svi mi želimo biti na nekom dobrom mjestu, gdje su svi ljubazni i dobri i mogu se brinuti za sebe. Izbjegavamo vlastitu slabost i slabost drugih. Odbijamo slušati vapaj potrebitih«, napisao je osnivač »Arke« Jean Vanier u knjizi »Postati čovjekom«. »Arka« je međunarodna mreža zajednica u kojima zajedno dijele život osobe sa i bez intelektualnih teškoća.
No, što se događa kad osoba dobije pozivnicu za druženje upravo sa spomenutim »drugačijim« osobama? S osobama s intelektualnim teškoćama koje su često izložene stigmatizaciji svoje okoline? Nakon možda kurtoaznog prihvaćanja poziva, u glavi se roji mnoštvo ideja i pitanja. Čovjek možda osjeća veliku tjeskobu, a pitanja sama dolaze: Kako ću komunicirati s ljudima koji ne mogu govoriti? Ako pak mogu govoriti, o čemu ćemo razgovarati? Čovjek se boji da neće biti sposoban nositi se sa situacijom, ili neće znati što mu je raditi, ili pak da neće biti dorastao situaciji. Vanier u svom djelu »Postati čovjek« piše upravo o tome i upozorava: »Kad izgradimo svoj život na posebnim vrijednostima znanja, moći i društvenog ugleda, teško nam je prihvatiti one koji ne mogu živjeti prema istim mjerilima vrijednosti. Čini nam se da nas ti ljudi ugrožavaju.«
Intervju s Martom Vlaić, studenticom engleskoga i francuskoga jezika i književnosti, volonterkom u francuskim svetištima
„Kad volontiram, plaćam si kartu i džeparac. I to je to! Zauzvrat dobijem mogućnost pomaganja, neponovljivo iskustvo, druženje, izlete, rad s ljudima, duhovnu obnovu, učenje jezika... Neprocjenjivo!“
Za početak, molim te, predstavi se čitateljima »Glasa Koncila«.
Pozdrav svim čitateljima »Glasa Koncila«. Ja sam Marta, studentica pete godine engleskoga i francuskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Budući da volim jezike i studiram ih, od prve godine fakulteta svako ljeto provodim barem mjesec dana u Francuskoj, volontirajući u nekome od njihovih brojnih svetišta.
Intervju sa studenticom molekularne biologije i volonterkom Pamelom Bašić Palković
"Na iznimno divan način Bog je, preko te djece, djelovao u mojemu životu, a ja sam naučila da budem sredstvo u njegovim rukama, kako bi se on proslavio kroz mene. Darovao mi je neprocjenjivo životno iskustvo, naučio me pravim životnim vrijednostima, ukazao mi na činjenicu da se materijalno bogatstvo ne može mjeriti sa predivnim osjećanjem koje živi u mojoj duši, a darovano mi je besplatno. S takvim razmišljanjem pristupam djeci pri volontiranju."
Susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati u Zadru 8. i 9. svibnja, prema broju službenih prijava okupit će 30.000 sudionika.
Taj šesti po redu nacionalni susret mladih u Hrvatskoj brojem sudionika najveći je dosad a održava se pod geslom "Da vaša radost bude potpuna" (Iv 15,11). Ovogodišnji SHKM ujedno je i godišnji susret hrvatskih sjemeništaraca iz Zagreba, Splita, Sinja i Zadra.
„Mnogi mladi nemaju podršku obitelji i/li okoline. Teško je plivati protiv struje. Osobno poznam mnoge parove koji su hodali čisto, ali sam se susrela s mladima koji ne poznaju takve. Takvo im hodanje izgleda kao čista apstrakcija a ljudi koji tako hodaju 'bolesni'. Teško će netko osjetiti poziv i radost živjeti čistoću ako nema blizak odnos s Bogom“, posvjedočila je Marijana Kosor.
"Na iznimno divan način Bog je, preko te djece, djelovao u mojemu životu, a ja sam naučila da budem sredstvo u njegovim rukama, kako bi se on proslavio kroz mene. Darovao mi je neprocjenjivo životno iskustvo, naučio me pravim životnim vrijednostima, ukazao mi na činjenicu da se materijalno bogatstvo ne može mjeriti sa predivnim osjećanjem koje živi u mojoj duši, a darovano mi je besplatno. S takvim razmišljanjem pristupam djeci pri volontiranju."
„Mnogi mladi nemaju podršku obitelji i/li okoline. Teško je plivati protiv struje. Osobno poznam mnoge parove koji su hodali čisto, ali sam se susrela s mladima koji ne poznaju takve. Takvo im hodanje izgleda kao čista apstrakcija a ljudi koji tako hodaju 'bolesni'. Teško će netko osjetiti poziv i radost živjeti čistoću ako nema blizak odnos s Bogom“, posvjedočila je Marijana Kosor. 